http://kastelahr.com/vijesti/ en danijela.bonacin@st.t-com.hr Copyright 2007 2007-06-28T09:49:00+01:00 http://kastelahr.com/izhr/vrucina/ http://kastelahr.com/izhr/vrucina/#When:08:49:00Z Prometni udesi i problemi sa zdravljem U ove zaista vruće dane ljudi su skloni manje paziti, popušta im pažnja i koncentracija, umorni su i pospani, pogotovo ako je i noć bila vruća, kao što se često dešava. Stoga, kad ste u prometu, pazite na sebe i duge, jer je dovoljan samo mali trenutak nepažnje i eto problema. U K.Sućurcu, na staroj cesti, ali i na “magistrali” stalno se događaju takvi udesi, nadajmo se bez većih posljedica po sudionike u prometu. Nervoza, neispavanost, umor, vrućina i td., ne mogu i ne smiju biti opravdanje za moguće itekako ozbiljne posljedice. U slučaju koji je na ovoj fotografiji, ipak čini se nije bilo većih opasnosti po zdravlje povrijeđenih, a i kola hitne pomoći, kao i policija u jako brzom roku su stigli, tako da su osigurani uvjeti da se ne dogodi nešto gore. U svakom slučaju, vozači i ostali sudionici u prometu - Oprez ! Jednako vrijedi i za sve druge osobe koje se ne nalaze posebno aktivno u prometu. Naime, ove velike temperature (preko 33 stupnja) ugrožavaju i ljude koji imaju srčane i druge probleme. Zato stojte kod kuće, pijte puno tekućine, ne izlažite se suncu. Ako imate klima uređaje nemojte ih “navijati” na maksimum tako da vas kad iziđete iz kuće “skrši” razlika u temperaturi. Spustite u kući za najviše 6-7 stupnjeva u odnosu na vanjsku temperaturu. Ako je baš potrebno, pozovite hitnu pomoć. Brzo će doći, barem se tako pokazalo ovih dana. Stvarno i njih treba pohvaliti. (dr.Dobromir Bonacin, 2007.) gradske 2007-06-28T08:49:00+01:00 http://kastelahr.com/izhr/anticka-kastela/ http://kastelahr.com/izhr/anticka-kastela/#When:01:04:00Z Jedno od starijih naselja Začuđuje li vas otkriće naselja kod Resnika? Pa, iskreno rečeno, ne! Jer ovaj kraj, Kaštelanski zaljev i njegova obala kao stvoren je za mali Raj na Zemlji. Tko god je tu došao ostao je zatečen ljepotom mora, obale, Kozjaka… Nema tog čovjeka koji ne osjeća svu prirodnost dubine trajanja i blagosti. Zato ne čudi što su se mnogi pokušavali nastaniti na tim prekrasnim obalama. Doduše, ne čudi ni to da su neki pokušavali uništavati (kad već nije bilo njihovo). Tako su nicali mnogi spomenici ljudskoj gluposti poput Jugovinila i sličnih nebuloznih mastodonta, ali vrijeme, vrijeme, sve očisti. Tako će očistiti i onaj zadnji tračak uništavatelja. Hoće, samo treba malo vremena. Stoljećima, tisućljećima, ovaj prostor govori, svjedoči ljepotu. Zar je tada za čuditi se da su tu postojala naselja prije više tisućljeća. Lipa naša Kaštela. Možda se najprije radilo o plemenskim zajednicama, možda poslije o potomcima Helena ili Rimljana poput Salone (na slici), ali je sigurno da su Kaštela jedan od neprevladanih bisera Hrvatske. Prije ili kasnije opet će biti tako, jer tako već i jest. Oni čije je naselje pronađeno znali su gdje će ga podići. Baš kao što smo znali i mi. (dr.Dobromir Bonacin, 2007) gradske 2007-06-14T01:04:00+01:00 http://kastelahr.com/izhr/neka/ http://kastelahr.com/izhr/neka/#When:11:27:00Z “Audiatur et altera pars” Potaknuti gotovo masovnom histerijom koja se ovih dana mogla primjetiti po medijima, novinama, RTV-ima, internet portalima, blogovima, forumima i sl., odlučili smo iz prve ruke zatražiti informacije vezane uz gosp.Željka Strizu, Predsjednika Kaštelanske HVIDRE. Donosimo ekskluzivni interview. Dana 29. svibnja 2007.g. razgovarali smo sa g.Strizom u namjeri da malo osvijetlimo medijski prostor iz njegova ugla, budući izražavanje zamisli i stavova bez sudjelovanja onoga tko je direktno u svim tim “pričicama” nipošto ne bi bilo medijski korektno i ovaj portal to sebi ne može dopustiti. U dogovoreno vrijeme g.Strize se pojavio noseći sa sobom gomilu tiskanog materijala. Kastelahr: Na početku ovog razgovora, molimo Vas da nam odgovorite na nekoliko pripremljenih pitanja. Ž.Strize: Samo naprid. Kastelahr: Molimo Vas objasnite nam u jednoj rečenici Vašu ulogu i angažman u Domovinskom ratu. Ž.Strize: Bio sam angažiran za cijelo vrijeme rata, kao i u Zapovjedništvu i imam čin bojnika. Tri puta sam ranjen. Kastelahr: Komentirajte sliku koja se u javnosti stvara o Vama kao o nasilniku s policijskim dosijeom. Ž.Strize: To što pojedini novinari pišu, poput Saše Jadrijevića, poput Jasne Babić, poput Čiće Senjanovića, razno raznih Jugoslavena koji rade u Slobodnoj Dalmaciji. Mene to ne zabrinjava. Sad ću vam pokazati kaznenu prijavu. protiv Saše Jadrijevića i drugih nepoznatih počinitelja. Dana 14.05.2007.g. na Općinskom sudu u Splitu i Kaštelima, i na Županijskom sudu u Splitu za potrebe odvjetničkog ureda izvadio sam potvrde. Nikad osuđivan, za kazneno djelo se ne vodi protiv mene, nikakav kazneni postupak. Ja ne kažen da se u životu nisan nikad sukobija s nekim, ali nikad nisam osuđivan i moje je ustavno pravo da me se takvim i tretira. Pokrenuo sam tužbe i dobijem li novce, sve ću dati u neku humanitarnu zakladu. Nije meni stalo do novaca nego samo do istine. Kastelahr: Prikazuje se da ste ratni profiter za sebe i svoje bližnje. Ž.Strize: Ako biti ratni profiter znači imati mirovinu, žena nezaposlena, sestra nezaposlena, druga sestra nezaposlena. U posjedu sam stana od 57 kvadrata i automobila BWM starog 16 godina, vrijednost 3000 eura. Dobivam mirovinu od ca 7000 Kuna. Kastelahr: G.Strize recite nam nešto o Vašem djelovanju i HVIDRI. Ž.Strize: Prije svega osporava se moje sudjelovanje u Domovinskom ratu, ali ne samo moje nego i drugima, zato što u biti osobe koje danas vode ovaj Grad 90 % niti nisu bili u obrani. To je evidentno na Županijskoj a i na državnoj razini. Proganjaju mene radi mene i onoga što ja radim. Sve se zna da sam za vrijeme Račanove vlade bio desna ruka g.Mirka Čondića, on je tada vodio taj središnji stožer za obranu digniteta Domovinskog rata, a ja sam mu bio desna ruka. Promjenom vlasti i dolaskom HDZ-a, mnogi ti ljudi koji vode te udruge koji su bili tad u tom stožeru su se promijenili, znači tu su bili samo iz koristi, u biti. To što smo radili u stožeru ima bit da san ja jedini nastavio to radit: branit generale, radit prosvjede, tribine, plakate, izlazit u medije. I danas govore ti predsjednici udruga da sam jedini ostao dosljedan, kod svojih stavova. Nisam se ja osobno zakačio, mada u biti jesam ja njima rekao ako gledate kao u primjeru Župana, na račun Ippercopa, Getroa, gdje je Grad oštećen za 30.000.000 kuna, to je istina, istina boli. Ima tu dosta toga, kako je Grad prodao zemljište Ippercopu bez javnog natječaja. Postoje ljudi koji stvarno mogu pokrenuti neku masu, ja sam vidio i prošle izbore da mogu ovdje u ovom Gradu nešto pokrenit. Mene interesira samo nivo moga grada, ne ‘’pucam’’ ja nešto visoko. Smatram da tu mogu puno napravit za ove ljude koji su bili u Domovinskom ratu poglavito ovdje na lokalnom nivou, a bilo ih je dosta - 5000 ljudi je prošlo kroz postrojbe Hrvatske vojske. Međutim, ti ljudi, mislim odnos ove sadašnje vlasti prema braniteljima je zabrinjavajući. Bilo je sve dobro dok smo mi njima (vlasti) od izbora do izbora podmetali leđa. Oni se sjete nas samo za vrijeme izbora. A nismo ni mi više glupi. Vidimo što rade kako se pojedinci bogate tu, mislim, takve stvari mi nećemo dozvolit definitivno. Oni se u biti boje gubitka vlasti da se vidi što su 17 godina ovdje radili. To se boje. Razno raznih malverzacija, mi sad znamo, sad kad bi ja počeo nabrajati, rekao sam od Župana, od toga Petra Boljata, nekidan je zaposlio jednu kćer, u muzeju, drugu kćer u turističkoj zajednici, bez natječaja. Nekidan se otvarala knjižnica u Kambelovcu, tu je zaposlija od brata kćer, pa bratu daje sponzorstvo, brat mu radi one kućice, one makete. Ivan Čagalj, direktor komunalnog, kompletan taj repro materijal za komunalni pogon ide preko njegove poljoprivredne apoteke, a što je to nego sukob interesa. Onda Mate Barun, posebna priča, Petar Penga koordinator svih mjesnih odbora. To je jedini grad koji ima to mjesto, a on u biti niti ima kancelariju niti ima radno vrijeme, 7500 kuna plaće. Jale Grbeša, ravnatelj Crvenog križa, 7500 kuna plaće. Prije je to vodio volonter. To je isto kao da ja sad naplatin HVIDRI 7500 kuna moj rad. Tu sam volonterski. Prema tome, to što oni rade, to je… U biti ja sam čovjek bez dlake na jeziku i rečen što mislim u lice, a istina njih boli. Kastelahr: Može li se sa viših razina utjecati da se ti odnosi srede. Ž.Strize: Ovo je sve umrežano. Znam za sastanke pojedinih saborskih zastupnika, Župana, Gradonačelnika, razno raznih lobija koji su mene pokušali maknit. Jer ja upozoravam da nisu negativnosti samo ‘’na ulici’’. Treba ispitati sve što se događa unutar grada (gradskih tijela). Treba njima proračun od 130.000.000 kuna, a ja ne vidim ovdje nekih pomaka. Sve troše samo da bi zadovoljili svoje apetite. Ima 400 radnih mjesta, a od toga ih je 200 radnih mjesta viška. To opet zapošljavaju svoje. Kastelahr: Za pretpostavit je da ti nisi jedini koji je napadnut u Hvidri’!? Ž.Strize: Ja kao ja nisam uopće bitan. Da je netko drugi s istim ciljevima na mom mjestu, isto bi doživljavao. Ali, ja imam potporu članstva Hvidre, svih časnih ljudi. Vidjeli su da jedini radim za njih, za dobrobit i Grada i države, i zato mi daju potporu. Međutim, našli su oni iz vlasti neku svoju grupicu, tu lokalnu, u biti interesnu grupicu, koja želi zavladat kako bi stavili Kaštelansku Hvidru pod kontrolu, pod čizmu, tako da se više ne čuje niti glasa. Javno je rečeno da su jedine dvije Hvidre koje treba utrnuti su Osječka na čelu s Kolobarićem i Kaštelanska na čelu sa Strizom. Jedino s nama imaju ‘’problem’’. A ovo drugo. Splitsku sa Zlopašom kontrolira Puljić, Solinsku sa Šunjergom Hrgović, Trogirsku Brkan, normalno, on tamo vodi isto na vlasti, Županijsku kontrolira Ante Sanader. Sve komplet, sve to oni kontroliraju. Ako nećeš svirat kako oni kažu, nema novaca. Nije tajna da Kaštelanskoj Hvidri već godinu dana nitko lipe ne daje. Prije smo dobivali 10.-tak tisuća kuna, to je bilo za platit rad tajnice, režiju, ali i to nam nema godinu dana. Ali ipak ima dobrih ljudi što nam pomognu. Ja mogu pokucati sigurno u 90 % privatnika, ovdje ovog grada, obrtnika, slušaj možeš li mi dat 500, 1000 kuna, treba mi za to i to, svi će dat, ne u kešu nego platit na račun. Jednom kad je započeo, Strize je poput vulkana iznio golemu količinu podataka, toliko veliku da zaista ne može sva stati na ovo mjesto portala. I sve potkrijepljeno dokumentacijom. Vezano i uz one famozne pokušaje smjenjivanja organizacijom alternativne Skupštine, za koju tvrdi ne samo da je nelegalna, već da su i dokumenti krivotvoreni, a o čemu postoji kaznena prijava, o krivotvorenju brojeva članskih iskaznica, što je također krivotvorina i kazneno djelo. Prema njegovim riječima, nema drugog načina da se stvari riješe nego djelovanjem pravne države. Kako je rekao: Pravda je spora ali dostižna. I u konačnici, g.Strize drži kako će vladajuća stranka zbog svega biti kažnjena na izborima, pa će nakon toga biti moguće istražiti što se sve dešavalo. Spomenuo je i niz sitnih podlosti koje mu se priređuju, poput zadržavanja članskih iskaznica u Zagrebu, nedavanja koncesije jedino njegovoj sestri, blokiranja računa preko Fine, traženja pečata udruge, stalnim pokušajima pridobijanja članova protiv njega i još more načina kojima se, prema njemu, služi vladajuća struktura Kaštela (ali i Splita...) kako bi suzbila njegovo djelovanje i djelovanje velikog broja časnih ljudi okupljenih u Kaštelansku Hvidru. Posebno je ponosan na zaštitu digniteta Domovinskog rata, ali i na rješenje stambenih problema invalida, često i uz pomoć kredita za koje tvrdi da se osobno založio, na pomoć udovicama poginulih branitelja i sl. Spomenuo je primjer zapošljavanja branitelja u Komunalnom Grada. Prema njegovoj tvrdnji, otišao je na Zavod za zapošljavanje i dobio informaciju da 12 njih zadovoljava uvjete za zapošljavanje. Kako se tražilo 15 kandidata, “njegovih” 12 se prijavilo, a za druga 3 ni Hvidra ni on ni netko drugi nije postavljao pitanje. Međutim, ističe da je tada g,.Barun zaposlio tih 12 branitelja, ali su zaposlili i još 15 onih koje su unaprijed odredili. Po završetku obavljenih poslova nisu svi mogli ostati na poslu pa je pokušano otpuštanje zaposlenih branitelja, zbog čega je Barun morao odstupiti, jer se istrajalo na zakonitosti. Još je niz drugih situacija koje Strize navodi, ali bi navođenje zaista trajalo danima, a posebno jer za svaku tvrdnju posjeduje vjerodostojnu dokumentaciju. Stoga, neka ovaj tekst bude poziv gradskoj i županijskoj vlasti da se očituje, jer je g.Strize naveo dovoljno kompromitirajućih činjenica (s dokumentacijom) da ta vlast jednostavno više ne može to ignorirati, jer će normalan pametan čovjek koji ovo pročita jednostavno zaključiti da je Strize u pravu ! Dakle, gospodo Udovičić, Sanader (Ante), Boljat i sl., vi ste na potezu. Ostavimo se Strize kao osobe i podastrimo dokaze da nije u pravu !!! U suprotivom ... ??! (dr.Dobromir Bonacin, 2007.) Politika 2007-05-29T11:27:00+01:00 http://kastelahr.com/izhr/trajno1/ http://kastelahr.com/izhr/trajno1/#When:08:06:00Z U vrijeme tehnološke i informacijske revolucije i općeg tehnološkog napretka, jasno se osjeća potreba za očuvanjem onih iskonskih vrijednosti koje nas čine ljudima. Jednako tako, pretjerana želja za materijalnim dovodi nas u situaciju da na vagi života preteže površnost nad suštinskim. Iz ovih razloga, cilj nam je ponuditi i drugo viđenje te tako ljudima omogućiti izbor ne bi li životne vrijednosti doveli u ravnotežu. Zato vam nudimo, ne samo mogućnosti oglašavanja i iskazivanja vlastitih postignuća, već i priliku upoznati druge segmente kulturnih i općeljudskih sadržaja, jer su zaista potrebni svakom čovjeku. Ovaj portal možete shvatiti i kao izlog s raznim promišljanjima u kojima se ističu istinoljubivost, edukacija i naročito duhovitost. Iz takvog izloga možete, po želji, uzeti ono što vam odgovara, baš kao što možete i sami u kreaciji portala sudjelovati. Uzmite samo malo vremena i pogledajte što vam taj izlog nudi ili što vi možete preko njega ponuditi drugima. (Danijela Bonacin, 2007) O-portalu 2007-05-19T08:06:00+01:00 http://kastelahr.com/izhr/muzeji/ http://kastelahr.com/izhr/muzeji/#When:04:58:00Z Međunarodni dan muzeja, 18.5. institucije o kojima je riječ obilježavaju na različite načine, različitim događanjima, gostovanjima, radionicama i slično, sve u cilju očuvanja univerzalnih vrijednosti baštinjenih od predaka sa zadatkom edukacije novih naraštaja. Nove tehnologije na svim područjima, koliko god spajale ljude na određeni način, s druge strane ih maksimalno otuđuju. Gubi se sve lijepo među ljudima; razgovor u dvoje, licem u lice, bez titravog blještanja monitora i kilometara žice između, gube se lijepe riječi koje upućujemo jedni drugima u nekim trenucima, jer gledamo TV itd. Vodeći nas u svijet kakav je bio prije, muzej nam je omogućio komparaciju s onim što imamo danas.. Naravno, što više saznajemo o prošlosti, više spoznaja imamo o sadašnjosti, pa možemo graditi temelje za budućnosti. Stoga ovakav dan treba proslaviti, i još puno njih. I svaki put napraviti nešto što će animirati prvenstveno mlade ljude. Jer oni stariji su neke stvari i sami doživjeli. Doslovno. (Danijela Bonacin, 2007) kultura 2007-05-19T04:58:00+01:00 http://kastelahr.com/izhr/stitnjaca/ http://kastelahr.com/izhr/stitnjaca/#When:12:37:01Z Višak hormona štitnjače uzrokuje štetu Osjećate li vrućinu, lupanje srca, napetost, nervozu, nesanicu i pojačano znojenje? Imate li učestale stolice? Gubite li tjelesnu masu iako imate apetit? Krvni tlak vam je povišen, divergentan a srce kuca kako mu paše? Razmislite. Možda ne bi bilo loše posjetiti obiteljskog liječnika, jer su ovi simptomi karakteristični za hipertireozu (hyperthyreosis) tj. stanje povećane aktivnosti štitnjače čija je posljedica pretjerano lučenje njezina hormona. Zašto bi to bilo opasno? Pa prije svega visoka razina tog hormona djeluje vrlo štetno na organizam, izaziva tireotoksikozu čiji su simptomi gore navedeni, međutim, povišena razina hormona nalazi se i kod nekoliko različitih ozbiljnih bolesti, npr. kod nedovoljno razjašnjene Basdowljeve bolesti (promjene u očima i kože potkoljenice) te rjeđe u slučaju tumora hipofize. Stoga, nije na odmet izvršiti nekakav sistematski pregled. (Danijela Bonacin, 2007) zdravlje 2007-05-18T12:37:01+01:00 http://kastelahr.com/izhr/izlet1/ http://kastelahr.com/izhr/izlet1/#When:05:24:00Z “Povratak korjenima” Evo još jedne prilike da budemo nostalgični. Znate ono razdoblje kad su vam se godine života mogle izbrojati na prste jedne ruke? Kad ste službeno bili djeca. Pamtite li sve one stvari koje ste morali vidjeti, dodirnuti, rastaviti na što manje komade kako biste vidjeli od čega su zapravo sastavljeni? Sjećate li se sitnica koje su odraslima bile smiješne a vama prava pustolovina i imate li negdje u skrivenom kutiću mozga slike događaja koje ste sa strepnjom čekali? DA? E, pa, sad kad ste stvorili sliku koja nas zanima, možete zamisliti hrpu nestrpljive i znatiželjne djece koja širom otvorenih očiju i poluotvorenih usta čekaju da autobus krene i odvede ih u neznane pustolovine. Utorak je, osam sati ujutro, ispred dječjeg vrtića “Maginja” u K. Sućurcu, šarena rijeka dječjih glavica i žamor oslikan nestrpljenjem. Djeca su aktivna i na njima se ne bi reklo da su se probudila puno ranije od predviđenog. Vesela su i željna novih doživljaja dok sasvim suprotno, lica majki predstavljaju živi kaleidoskop osjećaja., nešto brige, više nelagode i dosta zadovoljstva i ponosa. Posljednje upute i popravci odjeće i ruksaka, poneki poljubac i zagrljaj nakon kojih su djeca začuđujuće poslušno zauzela svoja mjesta u autobusu. Čak i muškići. Prvi dio puta protekao je burno, bar što se probavnih stvari tiče. Radile su plastične kese a brižne tete su neprekidno vrludale među sjedalima nasmijavajući djecu i skrećući im pozornost na pojedina mjesta kroz koje smo prolazili. Čudo je koliko toga djecu zanima. Kratki predah na odmorištu prije Skradina, s kojega puca pogled na uvalu i jednostavnu ljepotu prirode dobro je došao. Učinjene su prve slike. Vrijeme je pomalo oblačno i puše, no pogled je prekrasan, pa se sve zaboravi. Park u samom gradiću uredan je i prostran, travnat, ispunjen uobičajenim sadržajima (ljuljačka, tobogan...) i stvoren za dječje igre. No, sendviči su bili važniji prvih pola sata. Za igru nikad nije kasno. Nakon par sati smijeha, vriske i trčanja, siti i zadovoljni bili smo na putu za Solaris - Šibenik. Naime, cilj je bio djeci prikazati staro Dalmatinsko selo kakvo je tamo izgrađeno, ispunjeno starim stvarima koje su se koristile u prošla vremena. Primjerice turanj, plug, tkalački stan i sl. Osim toga, izgrađen je i drveni dvorac s kulom i tronom, kakav je vjerojatno postojao u još davnija vremena no moderno je opskrbljen konopima, kolutima za vješanje, ljuljačkama i drvenim skalama, po kojima su se djeca satima neumorno verala i tutnjala. Vrijeme predviđeno za izlet naprasno je došlo kraju s jakim naletom vjetra zahvaljujući kojem smo sladoled, jako ukusan, na brzinu pojeli i zaputili se doma. Povratak je prošao uglavnom u spavanju. Barem za neke. Po svemu sudeći, djeca su bila zadovoljna izletom. Zabavljali su se, ali su također imali priliku i nešto naučiti o prošlosti, osjetiti prirodu na jedan drugi način što je naročito važno za djecu koja svoje vrijeme provode većinom u zatvorenim prostorima. Kako bilo, takvih izleta treba osigurati i više. (Danijela Bonacin, 2007) gradske 2007-05-18T05:24:00+01:00 http://kastelahr.com/izhr/umjetnik/ http://kastelahr.com/izhr/umjetnik/#When:01:05:00Z Nikola Krišto rođen je 22. lipnja 1962.g. u Prisoju kod Tomislavgrada (BiH). Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu 1977.g. Iste godine zajedno s porodicom preselio je u Kaštel Gomilicu kod Splita gdje i danas obitava. Maturirao je u srednjoj školi u Trogiru 1981.g. - smjer ekonomski. Prva radna iskustva stječe u splitskom brodogradilištu, a od 1987.g. radi u tvornici «Jugovinil», današnji «Adriachem» gdje radi i danas. Oženjen je i otac je dvoje djece. Sklonost prema likovnoj umjetnosti iskazuje još od djetinjstva kad je često bio pohvaljivan i nagrađivan za svoje radove. Ta ljubav traje i danas, pa se u slobodnom vremenu bavi crtanjem, slikarstvom, kiparstvom, izradom suvenira i karikaturom. Izradio je više pojedinačnih djela koja su našla svoje mjestu u raznim ambijentima. Crteže i karikature objavljivao je svojedobno i u tvorničkom listu. (Danijela Bonacin, 2007) kultura 2007-05-10T01:05:00+01:00 http://kastelahr.com/izhr/izhr-projekt/ http://kastelahr.com/izhr/izhr-projekt/#When:16:06:00Z Nakon nekog vremena pripreme, počeo je s funkcijom IZHR (Internet Znanje Hrvatske) projekt kojega je dio i ova stranica koju upravo gledate. Nositelj cijelog projekta je tvrtka WMD koja osigurava prostor i alate za održavanje portala. U svakom većem gradu Hrvatske izabrana je po jedna ambiciozna osoba za vođenje portala grada. Nakon održane Skype konferencije i konzultacija, te informacija na forumu, portali su započeli s radom. Očito se radi o dobro zamišljenom projektu koji brojnim pojedincima ili tvrtkama omogućuje plasman ideja i/ili proizvoda s konačnim ciljem afirmacije i moguće zarade. Naravno, uspješnost pojedinog portala uvelike će ovisiti o tome u kojoj mjeri se savlada rad s alatima, koliko su sadržaji zanimljivi čitateljima i koliko su voditelji inventivni u ponudi raznih opcija. U svakom slučaju zaželimo IZHR portalima što dulji i kvalitetniji rad. (dr.Dobromir Bonacin, 2007) gradske 2007-05-09T16:06:00+01:00 http://kastelahr.com/izhr/sportski-direktor/ http://kastelahr.com/izhr/sportski-direktor/#When:11:58:00Z “Boks je poezija pokreta” Povodom proslave 100. godine boksačkog sporta u Splitu, naš grad je posjetio dr.Stipe Blažević, sportski direktor Hrvatske boksačke reprezentacije. Tom prilikom smo u ugodnom ambijentu Kaštela dobili priliku saznati i poneki detalj više o tom specifičnom sportu, i to direktno od bivšeg natjecatelja i trenera, a danas profesora na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Kaštelahr: Lijepo vas pozdravljamo gospodine Blažević i želimo vam ugodan boravak u našem gradu. dr.Blažević: Hvala, iako živim u Rijeci, u Kaštelima sam često i jako mi se sviđa, posebno zadnjih nekoliko godina. Tu imam prijatelje, koje rado posjetim kad god imam vremena. Kaštelahr: G.Blažević, recite nam za početak, kakva je uloga sportskog direktora državne izabrane vrste? dr.Blažević: Boks je amaterski sport u kojemu je malo novaca, pa i izabrana vrsta dijeli takvu sudbinu. Sportski direktor, unutar takvih mogućnosti koje mu resursi i drugi uvjeti pružaju, ima dominantno organizacijske i donekle stručne zadaće, sa ciljem da izabranoj vrsti osigura mogućnosti nastupa na turnirima, zatim povezivanje i komunikacija, uspostavljanje novih ili postojećih relacija, vođenje kod nastupa izabrane vrste u drugim zemljama i sl. Kaštelahr: Najveći broj ljudi ima određene stavove o boksu kao aktivnosti. Recite nam kako ga vi doživljavate. dr.Blažević: Prije svega, boks je poezija pokreta. To je inače, kineziološka aktivnost koja pripada grupi tzv. kompleksnih polistrukturalnih sportova. No, uz to ga karakterizira i simbolička (poput košarke, streljaštva,..), ali djelomično i stvarna destrukcija. U okršaju dvaju boraca, jedan izlazi kao pobjednik a drugi kao poraženi. Po svojoj genezi, to je jedna od najstarijih aktivnosti čovjeka uopće, ali koja nimalo ne gubi, niti može izgubiti na značenju, jer su danas, možda više nego ikada ranije, upravo destruktivna djelovanja uzela previše maha. Iako se danas većinom radi o “profinjenijim” djelovanjima koja ulaze u sferu integrativnih socioloških odnosa (prisilno lobiranje, globalistički mobing, bulling po školama...), ipak se mora priznati da se u velikom broju situacija najčešće radi o nasilju i ničemu drugome. Kaštelahr: Kako se u tom općem kontekstu može tada tvrditi da je boks plemenita vještina, kad se radi o borbi, često vrlo oštroj, dvaju boraca do nekog oblika konačne pobjede? dr.Blažević: U boksu se zadaju ali i primaju udarci. Sve unutar dogovorenih pravila. Međutim, karakteristika naše životne okoline u kojoj se događaju prethodno opisana ponašanja, nije borba po pravilima, već naprotiv, radi se o pokušaju izvrgavanja pravila. Često sam razgovarao s jednim kolegom koji je tvrdio da je u košarci doživio više bubotaka nega ja u boksu, ali tu je očito riječ o nekorektnom ponašanju protivnika koje suci toleriraju. Košarka je čvrsta igra, kontakt, ali udarci nisu dopušteni. U boksu su, međutim, upravo udarci cilj i način uređenja odnosa boraca u ringu. Naravno, po pravilima. Plemenitost boksa se ogleda u tome da se protivnika maksimalno poštuje, ne ponižava, ne vrijeđa, respektira ga se, i u tom duelu pobjeđuje bolji. Također, nema udaranja ispod pojasa, nogama, laktovima i sl., nema držanja, udaranja glavom, koljenima. I na kraju se, bez obzira na ishod protivniku iskreno čestita i uvažava ga se. Činjenica jest da su boksači, iako u meču pod prijetnjom udaraca, u životu jako tolerantni i fleksibilni. Kaštelahr: Znači li to da treba napustiti često prisutne predodžbe o boksačima kao nasilnicima? dr.Blažević: Kad govorimo o sportašima koji su u sistematskom treningu više godina, tada je posve sigurno da akumulacijom postižu iznimne sposobnosti poput snage i brzine, fino kretanje i zavidnu vještinu, ali su znanstvena istraživanja dokazala da vrhunski boksač mora imati izražene kognitivne (inteligenciju) dimenzije, poseban profil ličnosti, neustrašivost, kao i iznad svega stabilnost. To mu omogućava i da u životu uspješno rješava mnoge konfliktne situacije bez grubosti i nasilja, te da na nasilje odgovori kvalitetnim argumentima. Naravno, ako takva argumentacija nema efekta (a kod nekih ljudi zaista nema), tada se u krajnjoj nuždi i samoobrani od fizičkog ugrožavanja, ako nije moguće izbjeći agresiju, može posegnuti i za drugim rješenjima. Kaštelahr: Spomenuli ste buling u školama. Mislite li da bi boks pomogao rješenju tog problema? dr.Blažević: Taj problem očevidno stalno polako raste. Međutim, rješenja treba tražiti u sistemskim instrumentima škole, mjesta, ministarstava i td. No, u svakom slučaju ne tako mala karika u tom lancu mogla bi biti i spoznaja pojedinaca i grupa da su se u stanju obraniti, jer bulling ne provode “junaci”, već naprotiv, to su najčešće “kukavice” skrivene iza mnoštva ili prema izrazito slabijemu. Kad bi im bilo poznato da mogu od “slabijega” dobiti batine, tada bi se sigurno u velikoj mjeri taj problem smanjio. Mnogi stručnjaci jako lijepo pričaju, uče nas, pišu se knjige, organiziraju simpoziji, a bulling raste. Ima situacija kad se jednostavno morate obraniti, vlastitim rukama. Najbolji primjer vam je obrambeni rat koji je vodila Hrvatska do prije 10-ak godina. Uza sve priče i rasprave, UN, EU, i sl., na kraju je valjalo uzeti pušku u ruke. Najgore moguće rješenje, ali nažalost po sve uključene, jedino učinkovito. Kaštelahr: Recite na kraju, što bi preporučili mladima? dr.Blažević: Prije svega, nije za svakoga sve, ako želite postići maksimalni sportski rezultat. Za nekoga je stolni tenis, za nekoga kajak, za nekoga judo, za nekoga rukomet. To ovisi o mnogim dimenzijama ličnosti pojedinca. No, mišljenja sam da bi svima kroz školovanje trebalo ponuditi boks kao redovitu aktivnost poput ostalih aktivnosti, jednostavno iz razloga što boks ljude čini kvalitetnijima. Bolje su usredotočeni na svrhu, kvalitetnije i optimalnije angažiraju energiju za životne ciljeve, manje se osvrću na manje važne stvari u životu, itd. Na koncu, postaju svjesniji sebe i svojih mogućnosti, baš kao i svog utjecaja na kolege, suradnike i sl. Bolje ih razumiju i manje ih teže povrijediti. Boks je igra, ples, svojevrsna komunikacija. I svojsvrsna škola, koju je gotovo nemoguće nadomjestiti drugim aktivnostima, iako svaka od tih drugih aktivnosti također ima svoje vrijednosti. Kaštelahr: Dr.Blaževiću, hvala vam što ste odvojili vrijeme i dali nam vaše, jedno drugačije viđenje boksa. dr.Blažević: Dapače, bilo mi je drago i nadam se da ćemo se opet vidjeti u Kaštelima. (dr.Dobromir Bonacin, 2007.) sport 2007-05-09T11:58:00+01:00