“Povratak korjenima”
Evo još jedne prilike da budemo nostalgični. Znate ono razdoblje kad su vam se godine života mogle izbrojati na prste jedne ruke? Kad ste službeno bili djeca. Pamtite li sve one stvari koje ste morali vidjeti, dodirnuti, rastaviti na što manje komade kako biste vidjeli od čega su zapravo sastavljeni? Sjećate li se sitnica koje su odraslima bile smiješne a vama prava pustolovina i imate li negdje u skrivenom kutiću mozga slike događaja koje ste sa strepnjom čekali? DA? E, pa, sad kad ste stvorili sliku koja nas zanima, možete zamisliti hrpu nestrpljive i znatiželjne djece koja širom otvorenih očiju i poluotvorenih usta čekaju da autobus krene i odvede ih u neznane pustolovine.
Utorak je, osam sati ujutro, ispred dječjeg vrtića “Maginja” u K. Sućurcu, šarena rijeka dječjih glavica i žamor oslikan nestrpljenjem. Djeca su aktivna i na njima se ne bi reklo da su se probudila puno ranije od predviđenog. Vesela su i željna novih doživljaja dok sasvim suprotno, lica majki predstavljaju živi kaleidoskop osjećaja., nešto brige, više nelagode i dosta zadovoljstva i ponosa.
Posljednje upute i popravci odjeće i ruksaka, poneki poljubac i zagrljaj nakon kojih su djeca začuđujuće poslušno zauzela svoja mjesta u autobusu. Čak i muškići.
Prvi dio puta protekao je burno, bar što se probavnih stvari tiče. Radile su plastične kese a brižne tete su neprekidno vrludale među sjedalima nasmijavajući djecu i skrećući im pozornost na pojedina mjesta kroz koje smo prolazili. Čudo je koliko toga djecu zanima.
Kratki predah na odmorištu prije Skradina, s kojega puca pogled na uvalu i jednostavnu ljepotu prirode dobro je došao. Učinjene su prve slike. Vrijeme je pomalo oblačno i puše, no pogled je prekrasan, pa se sve zaboravi.
Park u samom gradiću uredan je i prostran, travnat, ispunjen uobičajenim sadržajima (ljuljačka, tobogan...) i stvoren za dječje igre. No, sendviči su bili važniji prvih pola sata. Za igru nikad nije kasno.
Nakon par sati smijeha, vriske i trčanja, siti i zadovoljni bili smo na putu za Solaris - Šibenik. Naime, cilj je bio djeci prikazati staro Dalmatinsko selo kakvo je tamo izgrađeno, ispunjeno starim stvarima koje su se koristile u prošla vremena. Primjerice turanj, plug, tkalački stan i sl. Osim toga, izgrađen je i drveni dvorac s kulom i tronom, kakav je vjerojatno postojao u još davnija vremena no moderno je opskrbljen konopima, kolutima za vješanje, ljuljačkama i drvenim skalama, po kojima su se djeca satima neumorno verala i tutnjala.
Vrijeme predviđeno za izlet naprasno je došlo kraju s jakim naletom vjetra zahvaljujući kojem smo sladoled, jako ukusan, na brzinu pojeli i zaputili se doma. Povratak je prošao uglavnom u spavanju. Barem za neke.
Po svemu sudeći, djeca su bila zadovoljna izletom. Zabavljali su se, ali su također imali priliku i nešto naučiti o prošlosti, osjetiti prirodu na jedan drugi način što je naročito važno za djecu koja svoje vrijeme provode većinom u zatvorenim prostorima. Kako bilo, takvih izleta treba osigurati i više.
(Danijela Bonacin, 2007)
Vi ste na potezu!
Gsm:00385 989747810
Kontakt:
Gsm:00385 981642596
Kontakt:



Dr. fra Bernardin Sokol, glazbenik, svećenik-franjevac rodio se u K.Sućurcu 1888.g., a ubijen je na Badiji (Korčula) 1944.g. U franjevački red stupio je 1901.g., a zaređen je 1912.g. U Beču je studirao glazbu i specijalizirao neke teološke discipline. Studij nastavlja u Rimu na Papinskom Instuitutu za crkvenu glazbu gdje magistrira iz korala i crkvene kompozicije te doktorira iz muzikologije i teologije. Glazbu i teologiju predaje do konca života. U svim radnim sredinama je orguljaš i zborovođa. Sklada i izdaje svoje skladbe, kao i drugih autora. Uglavnom je tekstove za skladbe pisao sam i objavio 80 svezaka crkvene i svjetovne glazbe, među kojima je oko 250 njegovih skladbi. Na žalost, bio je mnogo više cijenjen izvan vlastite sredine.

